Vjerovatno je jako malo oboljenja koja su tako rasprostranjena kao hipertenzija ili povišen krvni pritisak. Sa ovako velikim brojem oboljelih, farmaceutska industrija je uložila ogromne napore i sredstav u razvoj jako velikog broja lijekova koji nama, ljekarima, stoje na raspolaganju prilikom kontrole ovoga oboljenja.
Međutim, uprkos tome, izuzetno čest slučaj je sresti pacijenta koji troši redovno propisanu terapiju ali mu pritisak nije kontrolisan adekvatno, tj. vrijednosti pod terapijom prelaze 140/90 mmHg što predstavlja idealnu brojku za populaciju koja ne boluje od dijabetesa ili hroničnog bubrežnog oboljenja (za ove dvije populacije, predlažu se vrijednosti 130/80 mmHg ili niže).
Koji su razlozi ovoga, imajući na umu da trenutno na tržištu imamo preko stotinu lijekova koji se koriste u terapiji ove bolesti? Koliko su pacijenti informisani o zdravstvenim komplikacijama koje se mogu pojaviti kao rezultat neadekvatne kontrole krvnog pritiska? Da li ljekari primarne zdravstvene zaštite insistiraju na postizanju ciljnih vrijednosti ili npr. prećutno odobre pritisak u visini 160/100 mmHg jer je puno bolji od 220/115 mmHg koliko je neki pacijent imao prije mjesec dana?
Ovo su samo neka od pitanja kojima se moramo pozabaviti ukoliko namjeravamo da postignemo dobru kontrolu bolesti kod naših hipertoničara, a preko toga i redukciju kardiovaskularnih oboljenja koja su osnovni uzrok mortaliteta i morbiditeta širom svijeta.