Vjerovatno ne postoji ljekar koji nije bio suočen sa problemom trudnice koja nam se javlja sa smetnjama i pitanjem koji lijek za iste smije uzeti. Bez obzira na težinu problema, da li se radi o gripi ili recimo, urinarnoj infekciji pa sve do težih poremećaja poput srčanih aritmija ili epilepsije, ovo pitanje uvijek izaziva nelagodu i strah kod ordinirajućeg ljekara. Čak i mi, sa višegodišnjim, ekstenzivnim iskustvom izbjegavamo uključiti lijekove kod ovih pacijentica dok njihova primjena ne postane zaista nužna. Zbog čega je to tako? Da li je strah i nelagoda prilikom administracije ovih lijekova opravdana ili su oni rezultat nepoznavanja materije dovoljno dobro?
Sa velikim žaljenjem, moram napisati da je ovaj strah prilikom upotrebe medikamenata u trudnoći u potpunosti opravdan. Više od 95% lijekova koji su odobreni za upotrebu u posljednjih deset godina nemaju nikakve informacije o njihovoj sigurnosti po zdravlje fetusa. Čak nemamo ni studija za ispitivanje njihove sigurnosti, obizrom da bi uključivanje trudnica u studije evaluacije potencijalne štetnosti predstavljalo nedopustivo kršenje medicinske etike, tako da se sve trudnice automatski isključuju iz studija koje se bave ovim problemom. Naravno, imamo studije na trudnim životinjama ali se rezultati iz njih tek djelimično mogu primjeniti na ljudima iz razloga različite farmakokinetike, farmakodinamike te metabolizma samog lijeka kod ljudi i životinja. Ovaj postotak odsustva informacija se ne odnosi samo na lijekove koji se izdaju na recept; situacija je praktički identična i sa lijekovima iz tzv. OTC grupe (lijekovi koji se mogu uzeti bez ljekarskog recepta) – studija i podataka ima vrlo malo.
Po istoj analogiji, jednako odsustvo studija vlada i za sigurnost upotrebe lijekova kod dojilja gdje najveći broj studija navodi da se lijek u određenoj koncentraciji izlučuje u mlijeku ali je štetnost po novorođenče upitna.
Medicina je ovaj problem riješila kroz klasifikaciju lijekova u različite grupe sigurnosti u trudnoći (A, B, C, D i X) međutim, ukoliko pažljivo pročitate definicije uvrštavanja u bilo koju grupu, uvidjećete da je ostavljen prostor za terapijsko djelovanje u svim grupama uz postojanje adekvatne medicinske indikacije, što praktički znači da nam je (ljekarima), kod težeg medicinskog problema kod trudnice, dozvoljeno ignorisanje odsustva sigurnosnih podataka o najvećem broju medikamenata.
Rizik po fetus je najveći u prvom trimestru kada dolazi do formiranja organa, te je upravo u prvom tromjesečju najveća mogućnost eventualnog teratogenog djelovanja lijekova. Naravno, rizik nije odsutan ni kasnije ali je teoretski smanjena mogućnost vidljivih malformacija i poremećaja organa.
Naravno, kao i sa nizom drugih područja, naša zemlja nije uredila ni ovaj segmenat te još uvijek nije formirana centralna baza podataka upotrebe lijekova u trudnoći koja bi kroz duži niz godina mogla napraviti korelaciju sa eventualnim upotrebama nekih lijekova i ishodom trudnoće ali i sa daljim razvojem djeteta. Nemojmo zaboraviti da postoji niz poremećaja poput spektra autizma, deficita pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) te drugih koji se tipično susreću kod djece a čija je etiologija u najblažu ruku nejasna.
Pa šta ostaje na raspolaganju nama, ljekarima, i budućim majkama… Pažljivo planiranje termina trudnoće, izbjegavanje bilo kakvih lijekova, biljnih preparata ili suplemenata bez konsultacije sa ljekarima, ali ukoliko ipak dođemo do faze da su medikamenti neophodni, preostaje nam samo jedna zajednička, šetnja u mraku…