Povratak na osnove: razumijevanje najčešćeg raka na svijetu
Maj je mjesec svjesnosti o raku kože, kada je interes za prevenciju, otkrivanje i liječenje raka kože velik. Nadamo se da ćete nešto novo, što vam može pomoći u zaštiti vas i vaše obitelji. Mjesec svjesnosti o raku kože također je dobro vrijeme da se vratite osnovama. Evo kratkog osvježenja o glavnim vrstama raka kože: kako nastaju, kako izgledaju i njihove prognoze.
Karcinom bazalnih stanica
Karcinom bazalnih stanica (BCC) je najčešći oblik raka kože, s oko 3,6 miliona slučajeva dijagnosticiranih u SAD-u svake godine. Ova vrsta tumora nastaje (bez iznenađenja) bazalnih stanica kože. Ove stanice oblažu najdublji sloj epiderme, najudaljeniji sloj kože. BCC su nekontrolirane izrasline koje se mogu pojaviti kao otvorene rane, ožiljci, sjajne kvržice ili crvene mrlje. Slijeđenje potpune strategije zaštite od sunca uvelike smanjuje rizik od razvoja BCC-a, koji su obično uzrokovani kombinacijom kumulativnog i intenzivnog, povremenog izlaganja suncu.
Dobra vijest je da BCC rijetko metastaziraju (šire se na druge organe). Međutim, ako se tumor ne uoči rano ili se pravilno ne liječi, može biti lokalno destruktivan i uzrokovati značajne ožiljke ili čak izobličenje. Ljudi ponekad mogu izgubiti dio uha ili nosa.
Rak pločastih stanica
Karcinom skvamoznih stanica (SCC) je drugi po učestalosti nakon BCC-a, ali još uvijek pogađa oko 1,8 miliona ljudi u SAD-u svake godine. Ovi tumori nastaju iz pločastih stanica, koje se nalaze na gornjim razinama epiderme, a mogu se manifestirati kao ljuskave crvene mrlje, bradavice ili otvorene rane. Mogu se pojaviti kore ili krvariti.
SCC su opasniji od BCC, jer imaju potencijal metastazirati ako se ne otkriju i ne liječe u ranoj fazi. Prevencija je, opet, ključna - SCC su uglavnom uzrokovani kumulativnim izlaganjem ultraljubičastom (UV) zračenju tijekom života. Intenzivne UV zrake prisutne u ljetnim mjesecima, one koje se reflektiraju od leda i snijega zimi, te one koje dolaze iz solarija u zatvorenom prostoru se zbrajaju, pridonose oštećenju kože koje može dovesti do SCC-a.
Melanoma
Melanom je možda najpoznatiji tip raka kože, a iz zabrinjavajućeg razloga - to je najopasniji oblik bolesti. Nastali iz melanocita koji proizvode pigment, melanomi mogu postati vrlo teški za liječenje, pa čak i smrtonosni ako im se dopusti da napreduju. Međutim, ako se rak uhvati rano, pacijent ima procijenjenu petogodišnju stopu preživljavanja od 99 posto. Zato je toliko važno znati prepoznati potencijalni melanom - a zatim se obratiti dermatologu.
Većina melanoma izgleda crno ili tamno smeđe, ali mogu biti i ružičaste, bijele, crvene, plave ili ljubičaste. ABCDE melanoma dobro su pravilo za njihovu identifikaciju. Pogledajte fotografije melanoma.
Melanom može postojati genetska komponenta; ljudi čiji su rođaci u prvom koljenu imali melanom imaju daleko veći rizik od razvoja bolesti. Međutim, vaše navike na suncu jednako su važne: intenzivno, povremeno izlaganje UV zračenju (ono kakvog možete dobiti na odmoru u tropima, što obično dovodi do opeklina od sunca) može izazvati tumore; u prosjeku se rizik osobe od melanoma udvostručuje ako je imala više od pet opeklina od sunca.
BCC, SCC i melanomi su glavne vrste raka kože, ali postoje i drugi oblici kojih treba biti svjesni, uključujući karcinom Merkelovih stanica, rijedak oblik agresivnog raka kože. Saznajte više o rijetkim karcinomima kože.
Bez obzira na sve, ako vidite nešto novo, promjenjivo ili neobično na svojoj koži, obratite se ljekaru što je prije moguće.
Šta je oporavak otkucaja srca ili HRV?
Oporavak otkucaja srca mjeri koliko se brzo vaše srce vraća na normalnu brzinu mirovanja nakon vježbanja. Neki medicinski i fitness stručnjaci koriste ovo mjerenje za procjenu sposobnosti srca da se oporavi od intenzivne vježbe.
Ovaj članak pokriva zašto je oporavak otkucaja srca važan, kako ga testirati.
Šta je oporavak otkucaja srca?
Ako ste pohađali sat fitnessa ili osobni trening, možda ste čuli kako ljudi spominju oporavak vašeg otkucaja srca. Oporavak otkucaja srca razlikuje se od vašeg ciljanog broja otkucaja srca (otkucaja srca na koji želite povećati tokom vježbanja) ili normalnog otkucaja srca u mirovanju (vaš broj otkucaja srca kada niste obavljali nikakvu aktivnost).
Vaš broj otkucaja srca za oporavak mjeri promjenu vašeg otkucaja srca prvih nekoliko minuta nakon vježbanja. Obično se mjeri unutar prve jedne do tri minute nakon vježbanja. Neki ljudi oporavak otkucaja srca nazivaju Vašim otkucajem srca nakon vježbanja.
Općenito, što je bolja razina vaše fizičke spremnosti, brže će se vaše srce oporaviti nakon vježbanja.
Zašto je važan oporavak otkucaja srca
Oporavak otkucaja srca važan je jer se pomoću njega može razumjeti kako se srce oporavlja nakon stresa. Vježbanje namjerno i sigurno dodaje stres tijelu. Stres od tjelovježbe pomaže vam u održavanju zdravih mišića i pluća, kao i kardiovaskularnog (srce i krvne žile) zdravlja.
Ako se vaše srce ne oporavi dobro nakon vježbanja, to bi mogao biti znak loše kondicije, pa čak i potencijalnih zdravstvenih problema.
Istraživanje iz 2017. pokazalo je da sporije smanjenje otkucaja srca nakon vježbanja povećava rizik od zdravstvenih problema kao što su:
- Srčana bolest
- Dijabetes (kronično stanje koje utječe na način na koji vaše tijelo koristi glukozu ili šećer)
- Hronična upala
- Srčani udar (kada je blokiran dotok krvi u srce)
- Moždani udar (kada je dotok krvi u mozak prekinut ili smanjen)
- Nepravilni otkucaji srca
Zbog njegove važnosti za razinu kondicije i kardiovaskularno zdravlje, mnogi zdravstveni radnici koriste oporavak otkucaja srca za predviđanje rizika od bolesti i rizika od smrti od srčanih bolesti.
Kako testirati svoj HRV?
Oporavak vašeg otkucaja srca jednostavno je mjera kako se vaš broj otkucaja srca mijenja nakon vježbanja. Možete ručno provjeriti broj otkucaja srca tako što ćete opipati puls na zapešću, brojeći 15 sekundi i pomnožiti broj s 4. Zatim nakon jedne minute ponovite test.
Nedostatak ručnog praćenja otkucaja srca je izazov procjenjivanja većeg otkucaja srca tijekom vježbanja. Nakon što prestanete s vježbanjem, otkucaji vašeg srca će se početi usporavati.
Druga mogućnost je korištenje trackera ili monitora. Rast popularnosti fitness trackera i satova koji prate broj otkucaja srca olakšava testiranje otkucaja srca za oporavak. Ovi uređaji bilježe vaš otkucaj srca tijekom vježbanja i olakšavaju mjerenje usporavanja otkucaja srca nakon završetka treninga.
Oporavak vašeg otkucaja srca je razlika između vašeg otkucaja srca na kraju vašeg treninga i jednu minutu nakon vježbanja. Dakle, ako završite svoj trening s otkucajima srca od 130 otkucaja u minuti i nakon jedne minute odmora vaš je broj otkucaja srca na 110 otkucaja u minuti, vaš otkucaj srca koji se oporavlja iznosi 20 otkucaja u minuti.
Oporavak otkucaja srca između 12 i 23 otkucaja u minuti smatra se zdravim.
Faktori koji utječu na broj otkucaja srca pri oporavku
Više od vaše ukupne kondicije utječe na oporavak vašeg otkucaja srca. Dakle, da biste pratili promjenu u oporavku vašeg otkucaja srca, važno je razumjeti kako ti čimbenici faktori na to.
- Dehidracija
Pijenje dovoljno vode neophodno je za zdravo funkcioniranje tijela. Istraživanja pokazuju da dehidracija može dovesti do promjena u funkciji srca i povećati broj otkucaja srca kada je dehidrirana. Nedostatak vode također može usporiti oporavak otkucaja srca nakon vježbanja. - Kofein
Kofein stimulira živčani sistem, što može usporiti sposobnost tijela da se oporavi nakon treninga. Studija iz 2017. pokazala je da unos kofeina negativno utječe na otkucaje srca i oporavak krvnog pritiska nakon vježbanja. - Umor
Umor i nedostatak sna utječu na više dijelova tijela, uključujući i vaše srce. Istraživanja sugeriraju da umor utječe na vršni broj otkucaja srca i oporavak otkucaja srca nakon vježbanja.
Kako poboljšati oporavak otkucaja srca
Sada kada ste razumjeli oporavak otkucaja srca, možda se pitate kako ga poboljšati. Najprije uzmite u obzir druge faktore koji mogu utjecati na oporavak vašeg otkucaja srca, poput nedovoljno sna, unosa kofeina i dehidracije.
Prilikom praćenja promjena u oporavku vašeg otkucaja srca, ovifaktori mogu promijeniti koliko su točni brojevi. Najvažniji faktor za poboljšanje otkucaja srca koji se oporavlja je tjelesna aktivnost.
Ako se osjećate preplavljeni mišlju da više vježbate i povećate svoju aktivnost, znajte da to ne mora biti velika promjena. Čak i male promjene u vježbanju pomoći će vašoj kondiciji. Fokus bi trebao biti na tome da počnete tamo gdje jeste umjesto da mislite da to treba biti nerealan cilj.
Ako ste trenutno sjedeći, počnite s jednom ili dvije kratke šetnje dnevno. Zatim polako povećavajte vrijeme provedeno u pokretu. Čak se i aktivnosti kao što su usisavanje, metenje ili košenje trave kosilicom na guranje ubrajaju u vašu svakodnevnu aktivnost.
Evo nekoliko drugih savjeta za povećanje tjelesne aktivnosti i razine kondicije:
- Idite stepenicama.
- Parkirajte dalje od vrata.
- Polagano povećavajte vježbe.
- Prijavite se za grupne satove fitnesa.
- Angažirajte personalnog trenera.
- Nađite prijatelja u šetnji.
- Vrt ili rad u dvorištu.
- Počisti kuću.
- Testirajte različite vrste treninga.
Obratite se ljekarima Moje Klinike ako imate bilo kakvih zabrinutosti u vezi s otkucajima srca tijekom i nakon vježbanja.
Sažetak
Oporavak otkucaja srca mjeri koliko se brzo vaš otkucaj srca vraća na brzinu mirovanja. Možete koristiti svoj broj otkucaja srca za oporavak kako biste procijenili razinu svoje kondicije i cjelokupno kardiovaskularno zdravlje.
Možete ručno testirati oporavak otkucaja srca ili pomoću monitora izmjeriti njegovu promjenu. Na primjer, vaš broj otkucaja srca pada za 15 otkucaja u minuti nakon jedne minute odmora, stopa oporavka je 15. Razina vaše kondicije najvažniji je faktor za oporavak vašeg otkucaja srca, ali na nju također utiču umor, unos kofeina i voda unos.
Održavanje zdravog srca važno je za prevenciju bolesti i održavanje vašeg dobrobiti kako starite. Ako ostanete aktivni i povećate učestalost kretanja tijekom dana, možete poboljšati oporavak nakon treninga. Ako imate bilo kakvih pitanja ili nedoumica u vezi s oporavkom otkucaja srca, razgovarajte sa ljekarima Moje Klinike
Lijekovi u trudnoći ili šetnja u mraku
Vjerovatno ne postoji ljekar koji nije bio suočen sa problemom trudnice koja nam se javlja sa smetnjama i pitanjem koji lijek za iste smije uzeti. Bez obzira na težinu problema, da li se radi o gripi ili recimo, urinarnoj infekciji pa sve do težih poremećaja poput srčanih aritmija ili epilepsije, ovo pitanje uvijek izaziva nelagodu i strah kod ordinirajućeg ljekara. Čak i mi, sa višegodišnjim, ekstenzivnim iskustvom izbjegavamo uključiti lijekove kod ovih pacijentica dok njihova primjena ne postane zaista nužna. Zbog čega je to tako? Da li je strah i nelagoda prilikom administracije ovih lijekova opravdana ili su oni rezultat nepoznavanja materije dovoljno dobro?
Sa velikim žaljenjem, moram napisati da je ovaj strah prilikom upotrebe medikamenata u trudnoći u potpunosti opravdan. Više od 95% lijekova koji su odobreni za upotrebu u posljednjih deset godina nemaju nikakve informacije o njihovoj sigurnosti po zdravlje fetusa. Čak nemamo ni studija za ispitivanje njihove sigurnosti, obizrom da bi uključivanje trudnica u studije evaluacije potencijalne štetnosti predstavljalo nedopustivo kršenje medicinske etike, tako da se sve trudnice automatski isključuju iz studija koje se bave ovim problemom. Naravno, imamo studije na trudnim životinjama ali se rezultati iz njih tek djelimično mogu primjeniti na ljudima iz razloga različite farmakokinetike, farmakodinamike te metabolizma samog lijeka kod ljudi i životinja. Ovaj postotak odsustva informacija se ne odnosi samo na lijekove koji se izdaju na recept; situacija je praktički identična i sa lijekovima iz tzv. OTC grupe (lijekovi koji se mogu uzeti bez ljekarskog recepta) - studija i podataka ima vrlo malo.
Po istoj analogiji, jednako odsustvo studija vlada i za sigurnost upotrebe lijekova kod dojilja gdje najveći broj studija navodi da se lijek u određenoj koncentraciji izlučuje u mlijeku ali je štetnost po novorođenče upitna.
Medicina je ovaj problem riješila kroz klasifikaciju lijekova u različite grupe sigurnosti u trudnoći (A, B, C, D i X) međutim, ukoliko pažljivo pročitate definicije uvrštavanja u bilo koju grupu, uvidjećete da je ostavljen prostor za terapijsko djelovanje u svim grupama uz postojanje adekvatne medicinske indikacije, što praktički znači da nam je (ljekarima), kod težeg medicinskog problema kod trudnice, dozvoljeno ignorisanje odsustva sigurnosnih podataka o najvećem broju medikamenata.
Rizik po fetus je najveći u prvom trimestru kada dolazi do formiranja organa, te je upravo u prvom tromjesečju najveća mogućnost eventualnog teratogenog djelovanja lijekova. Naravno, rizik nije odsutan ni kasnije ali je teoretski smanjena mogućnost vidljivih malformacija i poremećaja organa.
Naravno, kao i sa nizom drugih područja, naša zemlja nije uredila ni ovaj segmenat te još uvijek nije formirana centralna baza podataka upotrebe lijekova u trudnoći koja bi kroz duži niz godina mogla napraviti korelaciju sa eventualnim upotrebama nekih lijekova i ishodom trudnoće ali i sa daljim razvojem djeteta. Nemojmo zaboraviti da postoji niz poremećaja poput spektra autizma, deficita pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) te drugih koji se tipično susreću kod djece a čija je etiologija u najblažu ruku nejasna.
Pa šta ostaje na raspolaganju nama, ljekarima, i budućim majkama… Pažljivo planiranje termina trudnoće, izbjegavanje bilo kakvih lijekova, biljnih preparata ili suplemenata bez konsultacije sa ljekarima, ali ukoliko ipak dođemo do faze da su medikamenti neophodni, preostaje nam samo jedna zajednička, šetnja u mraku…
Sistematski pregled - dobijamo li šta očekujemo?
U posljednjih nekoliko godina, sistematski pregledi i njihova korist (ili izostanak iste) privlače jako puno pažnje u svjetskim medijima. Pa šta je u biti istina? Da li nam redovno obavljanje sistematskih pregleda pomaže u održavanju boljeg zdravlja, da li smanjuje troškove liječenja eventualne buduće bolesti ili se radi o izgubljenom vremenu sa potencijalno štetnim posjedicama?
Prije svega, zadržimo se na samoj prevenciji oboljenja koja uključuje modifikacije faktora života poput prestanka pušenja, zdravije ishrane, održavanja uredne tjelesne težine, redovne fizičke aktivnosti, itd. Ove opšte mjere su neosporno jako bitne i imaju dokazani, pozitivan efekat na zdravlje svakog od nas. Ali za ove mjere nam nije potreban sistematski pregled - one su preporučljive svakome od nas.
Pređimo sada na čuveni “sistematski” pregled. Pod ovom pretragom podrazumijevamo više ili manje obimne preglede, laboratorijske analize i testove koje izvodimo na osobama koje se smatraju zdravim (tj. osobama bez subjektivne simptomatologije) a koje imaju za cilj da ustanove ranije postojanje neke bolesti te na taj način omoguće liječenje koje će imati bolji ishod te niže troškove. Sama činjenica da pregledamo osobu koja se smatra zdravom i koja je bez simptoma čini otkrivanje eventualne bolesti izuzetno komplikovanim i teškim procesom koji zahtijeva ljekara sa velikim znanjem iz svih područja medicine te sa jednako velikim iskustvom u dijagnostikovanju oboljenja. Na žalost, ovakvi ljekari rijetko do nikada ne obavljaju sistematske preglede iz dva prosta razloga - oni imaju dovoljan broj oboljelih koji traže njihovo mišljenje a drugi je da su sistematski pregledi u velikom postotku slučajeva nezanimljivi; naime, potrebno je pregledati jako, jako veliki broj stvarno zdravih pacijenata da bi naišli na jednog sa nekim oboljenjem. Pa sa čim onda osobe koje odlaze na sistematske preglede završavaju? Na žalost, najčešće sa ljekarima bez ikakvog iskustva, a uvijek sa ljekarima bez širokog poznavanja svih područja medicine što je nužnost za ovakvu vrstu pregleda.
Pozabavimo se malo i sa rezultatima sistematskog pregleda. Zdrav čovjek dolazi na kliniku i radi laboratorijske nalaze koji pokažu povišen holesterol - šta ovo znači? To praktički znači da ova osoba ima veći rizik nastanka kardiovaskularnog oboljenja od osobe sa normalnim holesterolom. Da li ćemo liječiti ovu zdravu osobu? U najvećem broju slučajeva nećemo. Šta je sa kalcijskim skorom, pretragom koja je toliko reklamirana po čitavom svijetu kao jeftin način pregleda koronarnih arterija? Šta znači pozitivan kalcijski skor? Pa znači da osoba ima kalcij u svojim koronarnim arterijama, ali negativan kalcijski skor ne isključuje mogućnost angine pektoris i koronarne bolesti, tako da u oba slučaja nismo sigurni šta da uradimo sa subjektivno zdravom osobom. Ovakvih je primjera jako puno i svi nas vode do istog zaključka: sa izuzetkom nekih pretraga poput pregleda grlića maternice kod žena, PAPA testiranja te kolonoskopije iza 60 godina starosti, vrijednost sistematskog pregleda je mala do nikakva a troškovi liječenja i nepotrebnih pretraga koji iz njih rezultiraju veći.
Opšte preporuke za održavanje zdravlja su primjenjive na svakome i bez posjete ljekaru, i veće publikovanje ovih preporuka te insistiranje na njihovom provođenju u populaciji sa sigurnošću može dati puno, puno veće rezultate na našem zdravlju.
Kontrola krvnog pritiska kod naših pacijenata
Vjerovatno je jako malo oboljenja koja su tako rasprostranjena kao hipertenzija ili povišen krvni pritisak. Sa ovako velikim brojem oboljelih, farmaceutska industrija je uložila ogromne napore i sredstav u razvoj jako velikog broja lijekova koji nama, ljekarima, stoje na raspolaganju prilikom kontrole ovoga oboljenja.
Međutim, uprkos tome, izuzetno čest slučaj je sresti pacijenta koji troši redovno propisanu terapiju ali mu pritisak nije kontrolisan adekvatno, tj. vrijednosti pod terapijom prelaze 140/90 mmHg što predstavlja idealnu brojku za populaciju koja ne boluje od dijabetesa ili hroničnog bubrežnog oboljenja (za ove dvije populacije, predlažu se vrijednosti 130/80 mmHg ili niže).
Koji su razlozi ovoga, imajući na umu da trenutno na tržištu imamo preko stotinu lijekova koji se koriste u terapiji ove bolesti? Koliko su pacijenti informisani o zdravstvenim komplikacijama koje se mogu pojaviti kao rezultat neadekvatne kontrole krvnog pritiska? Da li ljekari primarne zdravstvene zaštite insistiraju na postizanju ciljnih vrijednosti ili npr. prećutno odobre pritisak u visini 160/100 mmHg jer je puno bolji od 220/115 mmHg koliko je neki pacijent imao prije mjesec dana?
Ovo su samo neka od pitanja kojima se moramo pozabaviti ukoliko namjeravamo da postignemo dobru kontrolu bolesti kod naših hipertoničara, a preko toga i redukciju kardiovaskularnih oboljenja koja su osnovni uzrok mortaliteta i morbiditeta širom svijeta.