Kada čujemo nekoga da se žali na bol u zglobu na nozi, prva asocijacija je obično giht što je naročito rasprostranjeno mišljenje među starijim. Djelimično su u pravu, naime, pojava naglog bola koji obično zahvati prvi metatarzofalangealni zglob (zglob koji spaja nožni palac sa stopalom), a koji je praćen crvenilom, otokom i bolom koji maksimum dostiže kroz šest do dvanaest sati najčešće jeste giht.
Međutim, ono što pacijenti obično ne znaju jeste da stvari u medicini nikada nisu tako jednostavne. Sličnu sliku daje i bolst nakupljanja kalcijevih kristala koja ima potpuno drugačiji način liječenja i ne odgovara na terapiju koju dajemo za giht. Iz ovog razloga je zlatni standard za bilo koje monoartikularno oboljenje (oboljenje koje zahvata samo jedan zglob) aspiracija i uzimanje uzorka tečnosti za analizu zlatni standard.
Faktori koji govore u prilog tome da se radi o gihtu jesu muški spol, konzumacija piva ili drugog alkohola u periodu prije napada, upotreba diuretika (tiazida) te povećana vrijednost mokraćne kiseline u krvi. Važno je naglasiti da povećana mokraćna kiselina u krvi nije nužna za epizodu gihta te da normalna vrijednost ovoga parametra ne isključuje dijagnozu.
Kada potvrdimo da se radi o gihtu, postavlja se pitanje šta uraditi i koju terapiju propisati? Naravno, kao i kod svakog stanja koje uključuje jak bol, terapiju možemo podijeliti u onu trenutnu te dugotrajnu. Kako samo ime kaže, trenutna terapija ima za cilj da eliminiše bol i smanji dalju akumulaciju kristala mokraćne kiseline. Najčešći lijek koji našu pacijenti dobiju od svojih ljekara jeste Alopurinol, ali ovaj lijek može pogoršati bol ukoliko se daje kao prvi medikament.
U dugročnoj terapiji, potrebno je pažnju posvetiti svim onim faktorima rizika koji mogu da dovedu do nastanka gihta te prestati sa konzumacijom alkohola, promijeniti lijekove za hipertenziju ukoliko je napad nastao pod terapijom tiazidima te kontrolisati vrijednosti mokraćne kiseline. Naravno, evaluacija pacijenata sa gihtom nije kompletna ukoliko nismo ispitali da li je došlo do oštećenja bubrega (tzv. uratna nefropatija) te je na ovaj aspekt bolesti potrebno takođe obratiti pažnju.
Za sve naše pacijente, najvažnija stvar koju trebaju zapamtiti iz ovoga članka jeste da svako oboljenje zglobova koje pogađa samo jedan zglob, zahtijeva aspiraciju zglobne tečnosti za postavljanje konačne dijagnoze, te da stvari nisu jednostavne čak ni kod oboljenja za koja se smatra da se relativno lako kontrolišu.
Prim. dr Emir Talirević