Dijebetes je dobro poznato oboljenje koje karakteriše povećana vrijednost šećera u krvi. Ova činjenica je dosta poznata svima. ono što dosta ljudi ne zna jeste da dijabetes koji je loše kontrolisan oštećuje razne druge organe. ored oštećenja očnog dna, bubrega, krvnih sudova i srca, jako često oštećenje koje dijabetes izazove jeste oštećenje nerava.
Pacijenti sa dijabetesom nerijetko odlaze na pregled kod ljekara radi evaluacije smetnji koje su rezultat oštećenja perifernih nerava. Ovo oštećenje pacijent obično osjeća kao trnjenje u nogama, bolove, peckanje, osjećaje koje pacijenti svojim riječima opisuju kao «mravinjanje» ali nerijetko su prisutni jako bolovi, obično u nogama i stopalima koji pacijentima prave velike tegobe. Pacijenti ovaj bol opisuju kao žarenje, bockanje, rijeđe kao stiskanje, i obično je bol više-manje stalan. Upravo je ovo oštećenje nerava odgovorno za gubitak osjećaja boli – osnosvni razlog nastajanja takozvanih dijabetičkih ulkusa na stopalima. O čemu se u biti radi? kao posljedica oštećenja nerava, pacijenti ne osjećaju bol koji nastaje kao rezultat oboda, žuljeva ili drugih trauma. Na ovaj način nastavljaju oštećenje tkiva koje se inficira, tim lakše jer dijabetes pogoduje razvoju bakterija, te na taj način nastaju rane na donjim ekstremitetima koje dosta teško cijele.
Pored oštećenja perifernih živaca na stopalima, jako su česta oštećenja tankih nervnih vlakana koja vrše inervaciju crijeva, srca te su odgovorna za kontrolu krvnog pritiska prilikom položaja tijela kao i za druge funkciej koje u medicini nazivamo «autonomnim» iz razloga što na njih ne možemo voljno djelovati. Kao posljedica ovih oštećenja na vlaknima autonomnog nervnog sistema, nastaju smetnje sa probavom, zatvor, lupanja srca, pad krvnog pritiska pri naglom ustajanju i niz drugih.
Dodatan problem za pacijente predstavlja činjenica da su oštećenja na nervnim vlaknima jako često na tzv. malim nemijeliniziranim vlaknima. na žalost, ova vlakna nije moguće ispitati metodama elektromioneurografije ili studijama nervne provodljivosti te se iz tih razloga nerijetko srećemo sa pacijentima koji imaju jasnu simptomatologiju dijabetičke neuropatije ali je nalaz ektrofizoloških studija uredan.
Ključni aspekti liječenja dijabetičke neuropatije su kontrola dijabetesa i modifikacija faktora rizika koji su odgovorni za njenu progresiju. Pored ovoga, na tržištu se nalazi nekoliko jako kvalitetnih lijekova koji pacijentima mogu pomoći u ublažavanju bolova i tegoba ali oni nemaju veći efekat na sam mehanizam nastanka oboljenja te je njihovo djelovanje bez kontrole dijabetesa od manjeg dugoročnog značaja za pacijenta. Ukoliko imate trnjenje u stopalima, peckanje, bolove ili ste primjetili da gubite koordinaciju pokreta, javite se Vašem ljekaru kako bi se ispitalo imate li dijabetes ili, ukoliko ga već liječite, da se ispita stepen nervnog oštećenja koje je poremećen metabolizam glukoze izazvao.
Prim. dr Emir Talirević