Blog

Medicinska greška kao uzrok bolesti

09.07.2016. u 20:16h | Prim. Dr. Emir Talirević

Prije svakog odlaska ljekaru, pacijent u glavi priprema «svoju priču» u kojoj on ima namjeru da detaljno izloži svoj problem onome koji ga pregleda. Ovaj razgovor koji se u medicinskoj terminologiji naziva stručno «anamneza» je ključni elemenat u postavljanju dijagnoze. Na žalost, ono što je većina pacijenata na svojoj koži okusila, jeste da rijetki stižu da ispričaju svoju priču od početka do kraja. Američka statistika je došla do rezultata da prosječna posjeta pacijenta ljekaru danas traje 22 minute dok je 1989 ovo trajanje bilo svega 16 minuta. Naravno, ovaj period je jako kratak i u velikom procentu slučajeva nedovoljan za prikupljanje svih relevatnih podataka te za sam pregled pacijenta i pisanje nalaza.

Znamo da se greške dešavaju u svakoj profesiji, pa je logično postaviti pitanje koliko su česte greške u medicini? Šokantan podatak o učestalosti grešaka ljekara i zdravstvenih radnika je prvi put došao na uvid javnosti 1999 godine kada je Nacionalni Institut Zdravlja (NIH) Vlade SAD-a objavio poražavajući podatak da 98.000 ljudi umire svake godine u SAD-u kao posljedica medicinske greške u liječenju. Ovaj, sada već čuveni izvještaj pod nazivom «To Err is Human (Griješiti je ljudski)» je pokrenuo pravu revoluciju u kontroli kvalitete usluga u zdravstvu a kao rezultat toga, 2007 godine, NIH je dao prve donacije projektima koji se bave ispitivanjem uzroka grešaka u liječenju. Postoji više razloga koji objašnjavaju ovako visok broj medicinskih grešaka u SAD koja ima sigurno najrazvijeniju medicinu u svijetu. Jedan je svakako pad u broju autopsija. Ispitivanja su pokazala da ovaj broj značajno opada u ustanovama koje imaju visok procenat obdukcija umrlih pacijenata (kao što je to slučaj sa Univerzitetskom bolnicom u Cirihu gdje se procenat obdukcija primiče 90%). Vremensko ograničenje ljekara je svakako drugi od uzročnika. Dalji statistički podaci su takođe poražavajući: 10 do 15% pacijenata koji dobijaju dijagnozu u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite (bilo da se radi o ljekarima porodične medicine, interne medicine ili pedijatrije) dobijaju pogrešnu dijagnozu. Najveći broj ovih grešaka nema medicinski značaj i pacijenti dolaze do poboljšanja spontano, ali je jasno, da na ovako velikom uzorku, i ovaj mali procenat grešaka može imati potencijalno veliki značaj.

Šanse da ljekar griješi eksponencijalno rastu sa kompleksnošću problema. Sa druge strane, doktori, puno češće od pacijenata, uviđaju mogućnost greške. Sam proces postavljanja dijagnoze počinje od formiranja liste mogućih uzroka simptoma kod pacijenta. Ukoliko imamo listu od deset mogućih oboljenja, po definiciji, jedna će dijagnoza biti tačna a devet pogrešne. Istraživanja su pokazala da je najveći broj medicinski bitnih grešaka nastao kao serija niza manjih grešaka koje su pacijenta pratile kroz čitav dijagnostički proces. Pacijenti trebaju biti upoznati sa vrijednosti drugog ili trećeg mišljenja, naročito u situacijama kada simptomi nisu kontrolisani ili se pogoršavaju a u nalazima postoji niz poremećaja koje Vaš sadašnji ljekar ne uspijeva u potpunosti objasniti.

 

Komentari

Trenutno nema komentara.



Napišite komentar

NAPOMENE:
 • Sva polja su neophodna!
 • Vaš email se ne prikazuje u komentarima!
 • Komentari su moderirani, prije nego budu objavljeni!

*Vaš komentar:

Zapamti moje podatke

Obavijesti me o budućim komentarima?

Upišite riječ sa slike ispod: